Ovih poslednjih dana oktobra, pitanje smrti se sve češće pojavljuje u životima dece. Od proslave Dana mrtvih u određenim porodicama do svih različitih obojenih događaja za Noć vještica, realnost je da je to vrijeme kada djeca mogu postavljati pitanja o smrti, i zgodno je imati pripremljene određene stavove i prostore za slušanje i odgovaranje.

Upisala sam 2011 članak koji pronalazim ovdje, “Djeca i smrt”, da zapamtite neke korisne ključeve. U članku, u izdanju časopisa Naša uglu 0-6 - AKCENT upućeno ranom obrazovanju, istražuju se tri fundamentalna područja:

• Percepcija smrti u različitim životnim dobima (između nula i šest godina, Koja je tema časopisa?).
• Neke osnovne smjernice za pratnju djece prije smrti.
• Preporučeno čitanje, podeljeno na lektire za porodice i profesionalce i priče za čitanje sa decom.

I počinjem članak uokvirujući ga ovim paragrafom:

Dugo se smatralo da dječaci i djevojčice ne pate od procesa tugovanja do duboke starosti. Međutim, istraživanja u oblasti vezanosti su pokazala da oni od najranije dobi prolaze kroz procese žalovanja, iako to tek kasnije ne ispoljavaju na isti način kao odrasli. Zato je potrebno sa njima razgovarati o smrti (i ne kriju to iz straha da im ne naude) kada se to desi (ili kada će se to dogoditi, u slučaju terminalnih bolesti), tako da razumeju 1) da osoba definitivno odlazi i 2) da osoba ne ode dobrovoljno, a takođe i da se mogu oprostiti, jer ako ti pojmovi nisu jasni i nema oproštaja, može se pojaviti patološka tuga. I zato je važno da znamo slušati i obratiti pažnju na ono što se dešava u njima kada se smrt pojavi u njihovim životima..
[citirati kao: ROMEO BIEDMA, Francisco Javier (2011): "Dječaci i djevojčice i smrt" u Naša uglu 0-6 - AKCENT, 60, 17-21.]

Nastavite čitati članak…

Nadam se da će vam ova razmišljanja pomoći da budete u mogućnosti da pratite djecu oko sebe po ovom pitanju.. Smrt je neizbežan deo života, i to bolje integrišemo, potpunije će živjeti, naši momci i devojke i mi.

Zelim vam komemoraciju sa savešću,

Javier